Paraliza institucija izazvanih sistemskom političkom korupcijom kojom upravljaju najviši nosioci javnih funkcija dovela je Bosnu i Hercegovinu u stanje potpune političke, socijalne i ekonomske blokade. To stanje, koje neki nazivaju zarobljenost države, iako izazvano korupcijom zapravo je ukorijenjeno u specifičnom spletu okolnosti koje se mogu grupisati u tri kategorije:  

  • problemi vezani za izborni proces,  
  • efekti neefikasnog pravosuđa, te  
  • rascjepi između poruka koje šalju i postupaka koje poduzimaju predstavnici međunarodne zajednice u BiH. 

Obrazložimo redom.  

Izbori 

Praćenje izbora u BiH koje Transparency International u BiH sprovodi već nekoliko ciklusa pokazuju, empirijski i fenomenološki, obim i opseg problema o kom pričamo. Samo pred Opšte izbore 2022. godine zabilježena je i evidentirana količina nepravilnosti koja delegitimiše ne samo izborne rezultate već i sam smisao izbornog procesa u okviru ovakvih pravila.  

Neki od primjera: 

  • 76 odsto javnih događaja koje su organizovale ili platile javne institucije u posmatranom periodu su bili povod za pojavljivanje kandidata na izborima i njihovo obraćanja javnosti, to jest neku vrstu političke promocije. 
  • 300 miliona KM je vrijednost različitih vrsta “jednokratne pomoći” koje su građani dobili od vlasti u periodu neposredno pred izbore, što je eufemizam za kupovinu glasova. 
  • Zabilježeno je 334 slučaja svečanog otvaranja javnih radova koji su završeni te skoro isto toliko radova čiji je početak zakazan u period pred izbore. Vrijednosti ovih javnih radova koji su iskorišćeni za promociju prelazi milijardu konvertibilnih maraka. 
  • Stranke su u svojim izvještajima prijavile da su troškovi kampanje smanjeni za skoro 2 miliona KM u poređenju sa procjenom TI BiH. 

Sve uočene nepravilnosti koje smo upravo sumirali, a koje detaljnije možete istražiti ovde TI BiH je dokumentovao, potkrijepio materijalnim dokazima i prijavljivao CIK-u, u skladu sa onim šta zakoni koji uređuju ovu oblast nalažu. CIK je, vodeći se takođe u okvirima zakona i propisa koji regulišu nadležnu joj oblast, na temelju prijava TI-BiH izrekla kazne protiv političkih partija i njihovih kandidata ukupne vrijednosti 112.000,00 KM. 

Tolika je kazna koju su platile sve stranke za kršenje pravila igre u kojoj pobjednik za nagradu dobija upravljanje svime što BiH raspolaže u trajanju od 4 godine. 4 godine budžeta RS, FBiH, Distrikta i BiH za cijenu garsonjere od 30 kvadrata u Banjaluci.

Pravosuđe 

Da je pravosuđe uzdrmano u samom temelju te da je izvor velikog broja sistemskih problema sa kojima se BiH suočava više i nije neka kontroverzna izjava. Pravosuđe je neefikasno, netransparentno te se, uprkos tome što je BiH jedna od zemalja sa najvišim nivoom korupcije u Evropi, bavi uglavnom sitnim slučajevima korupcije i zvaničnicima nižeg ranga, dok su mnogi veliki korupcijski skandali ostajali bez odgovora. 

Smjene i disciplinski postupci u samom vrhu pravosudnih organa, proces imenovanja glavnog tužioca koji dovodi u pitanje integritet pravosuđa te snimci nosioca najviših funkcija koji kompromituju njihov kredibilitet očima javnosti, govore da se kriza u kojoj se pravosuđe u BiH nalazi može izliječiti samo radikalnim potezima.  

Takvi potezi koje pretpostavljaju potpuni remont ove grane vlasti uz obavezu temeljne provjere svakog budućeg nosioca pravosudne funkcije. 

Međunarodna zajednica 

Transparency International u BiH je objavio analizu provođenja reformi za dobijanje kandidatskog statusa za članstvo u EU koja pokazuje da je BiH za četiri godine uspjela da ispuni samo jedan od 14 prioriteta za kandidatski status za članstvo u EU. Preciznije, uspjeli smo da formiramo Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje, odnosno još jednu komisiju. 

U međuvremenu se stanje korupcije i vladavine prava dramatično pogoršalo za šta su, kontraintuitivno, oni koji su direktno odgovorni – nosioci vlasti na svim nivoima u BiH u zadnjih nekoliko godina – nagrađeni zvaničnom potvrdom kandidatskog statusa za članstvo u EU. 

U tome nas je i zadesilo nametanje izmjena Izbornog zakona od strane visokog predstavnika, što je TI BiH i osudio kao kršenje osnovnog principa da se propisi koji utiču na provođenje izbora ne mijenjaju nakon njihovog raspisivanja.  

Ovakvi i slični postupci, koje karakterišu zanemarivanje demokratskih procedura, javne rasprave i učešća relevantnih institucija pri kreiranju važnih rješenja od strane visokog predstavnika ne samo da nisu od pomoći, već imaju i negativan efekat. Oni podstiču naviku političke neodgovornosti, ostavljajući političke aktere – koji su na pozicije moći došle zloupotrebom javnih resursa i pomoću izbornog procesa narušenog legitimiteta – sa svim pogodnostima javne funkcije i resursima zarobljene države bez ikakvog mehanizma političke, krivične pa ni moralne odgovornosti. 

Želja političkih elita u zemlji očigledno je da se održi trenutna situacija dok je pristup predstavnika međunarodne zajednice u vezi sa ovim pitanjem mnogo puta doveo do nagrađivanja onih koji blokiraju reforme, vladavinu prava i osnovne građanske slobode. 

Ali, to nije sve. 

Pogoršanje kao jedini kontinuitet. 

Za sve navedene ocjene se mogu naći potvrde u podacima i rezultatima istraživanja koja TI BiH sprovodi godinama unazad, i koji govore jedno te isto: korupcija je postala primarni razlog postojanja institucija a svojevrsna simbioza organizovanog kriminala, političkih elita i državnih institucija predstavlja zvanično, podrazumijevano stanje stvari.  

Sve ovo je potvrđeno ovogodišnjim istraživanjem Indeksa percepcije korupcije (CPI) koje pokazuje da je BiH treća najkorumpiranija zemlja u Evropi, iza koje stoje samo ratom obuhvaćene Ukrajina i Rusija. Osim što je zabilježila jedan od najgorih rezultata u Evropi i ubjedljivo najgori rezultat od svih zemalja regije, BiH je u 2022. ostvarila najgori rezultat od 2012. godine što nedvosmisleno pokazuje kontinuirani pad napora vlasti BiH da se efikasno bore protiv korupcije. 

Pesimističan pogled na budućnost usmjerio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji je najavio da će uskoro biti usvojen zakon o kleveti koji, navodno, neće biti usmjeren protiv medija, već prema onima koji šire neistine na društvenim mrežama. Ideja o ponovnoj kriminalizaciji klevete je pokrenuta na Tviteru 31. oktobra a pratile su je slične ideje o javnosti rada neprofitnih organizacija, ograničavanju kretanja LGBT osoba i slične inicijative koje, čak i ako ne budu realizovane, služe kao podsjetnik na istinsku i apsolutnu posvećenost smanjenju ljudskih prava i zabrinjavajuće tendencije uspostavljanja autoritarne vladavine u ovom dijelu BiH. 

Imajući sve rečeno u vidu, pitanje glasi, šta možemo napraviti da to popravimo? 

Naša rješenja 

TI BiH je, prateći primjenu izbornog zakonodavstva, izborne kampanje i ponašanje političkih stranaka u vezi s finansiranjem i izvještavanjem, postavio sebi često puta ovo pitanje te je ponudio nekoliko ključnih prijedloga za poboljšanje zakonskog okvira i integriteta izbornog procesa. 

Ti prijedlozi se tiču osnovnih problema, kao što su: 

  1. Problem nespojivosti, odnosno jasnijeg definisanja sukoba interesa, uvođenje zamjenskog mandata i preciznije definisanje situacija koje povlače obavezu odstupanja sa funkcije; 
  1. Problem rada biračkih odbora i OIK-a, koji se tiče depolitizacije biračkih odbora i ostvarivanja većeg stepena transparentnosti samog procesa njihovog formiranja; 
  1. Zabrana plaćenog oglašavanja javnih organa i institucija u predizbornom periodu, uz jasno razgraničenje javne od stranačke funkcije te zabrana korišćenje automobila, helikoptera i slično;
  1. Uvođenje ograničenja na zapošljavanje u javni sektor, ograničenje budžetske potrošnje pred izbore i uvođenje jačih mehanizama kontrole;
  1. Detaljnije definisanje situacija koje opisuju kupovinu glasova i vršenja pritiska na birače.

Sve navedeno predstavlja zagovarački paket TI BiH-a koji je usko vezan za izbore i proces raspodjele političke moći. Iako kritično važna a fundamentalno manjkava, ova oblast je samo jedan aspekt mnoštva problema sa kojima se BiH, kao zemlja u trajnom stanju institucionalne zatočenosti, suočava. 

Međutim, kako se sistemski nedostaci ne mogu rješavati parcijalnim rješenjima (odnosno, mogu, ali uz rezultate koje živimo svaki dan), neophodan je širi opseg mjera i poteza kojima bismo učinili smislen i značajan napredak. 

Šira agenda 

U sklopu napora da ponudi drugačiji pristup rješavanju krupnih izazova te smanjili mogućnosti za korupciju u BiH, TI BiH je sastavio dokument “Agenda dobrog upravljanja 2025”.  

Zahvatajući mnogo širi spektar problema i mogućih rješenja, ovaj dokument predstavlja oblik holističkog pristupa u identifikovanju najvažnijih smjernica za reforme, i to kroz: 

  • reformu javne uprave i njeno smanjenje, racionalizaciju i depolitizaciju, 
  • centralizaciju sistema javnih nabavki,  
  • uvođenje obaveznog glasanja i interne demokratizacije političkih stranaka, i  
  • uvođenje vetting procedura u pravosuđu, koji predviđaju postupke za provjeru imovine, nadležnosti i veza nosilaca pravosudnih funkcija sa organiziranim kriminalom. 

Dok čitate više o Agendi 2025 gdje su svi ovi prijedlozi razrađeni do nivoa gdje je njihova primjena stvar operativne prirode, razmišljajte o sledećem: da li su novi zakoni i procedure dovoljni? 

Ovo pitanje je od vitalnog značaja jer su zakoni u našoj zemlji sve češće samo opravdanje za nečije ponašanje umjesto smjernice za to kako treba djelovati. Drugim riječima, zakoni više ne služe kao normativi ponašanja, već kao legitimacija za samovolju. 

Posebno se to vidi u već pomenutim najavama izmjena krivičnog zakona kojima se kleveta vraća kao krivično djelo, iako je stručna javnost jednoglasno protiv takvih štetnih i kontraproduktivnih promjena. Za one koji žele primijeniti ove izmjene što je prije moguće, očito, takva stručna mišljenja ne znače ništa. A samim tim ni zakoni.  

Kada to prihvatimo, vidjećemo da su odgovori izneseni u ovom tekstu adekvatni, ali pate od jednog značajnog problema: odnose se na pitanje koje je u svom začetku naivno, a samim tim i pogrešno. Umjesto da se pitamo šta možemo napraviti da poboljšamo izborni zakon, pravosuđe i djelovanje međunarodne zajednice, potrebno je, prije svega, da se zapitamo o samom smislu poboljšanja. 

Da li su, ponavljam, dovoljni novi zakoni i procedure? Ili je potrebno promijeniti nešto drugo, važnije, nešto što je bliže samom izvoru svih ovih problema? 

Adresu za slanje odgovora na ovo pitanje možete pronaći u centralnom biračkom spisku.