Jedna stara Ezopova basna o marljivosti i dobroti govori o mravu koji je tokom ljeta vrijedno skupljao hranu za zimu, dok je cvrčak dane provodio bezbrižno ne razmišljajući o budućnosti. Kada je stigla zima, mrav je bio spreman, a cvrčak se suočio sa posljedicama nedostatka planiranja. Pouka ove priče jednostavna je i danas jednako važna – odgovorno planiranje danas donosi sigurnost sutra. Upravo takvu ulogu ima i budžet.
Iako se budžet u svojoj suštini definiše kao plan razvoja društva i alat kojim država usmjerava javna sredstva prema najvažnijim ciljevima, pitanje je koliko u praksi u Bosni i Hercegovini zaista ostvaruje tu razvojnu funkciju. Budžet bi trebao predstavljati strateški odgovor na potrebe građana i osnovu za dugoročni razvoj, ali se često više posmatra kao instrument održavanja postojećeg sistema nego kao pokretač promjena.
U praksi, značajan dio budžetskih sredstava usmjeren je na finansiranje tekućih obaveza, funkcionisanje institucija, plate i materijalne troškove, dok prostor za razvojne politike, kapitalne investicije i dugoročne projekte često ostaje ograničen. Takav način raspodjele sredstava dovodi do pitanja da li budžet dovoljno jasno odražava razvojne prioritete društva ili je prvenstveno usmjeren na zadovoljavanje trenutnih potreba i održavanje postojećeg stanja. Ovakav pristup dodatno se ogleda u rastućem oslanjanju na zaduživanje, često pod nepovoljnim uslovima, kako bi se pokrili budžetski deficiti i finansirale tekuće obaveze. Iako Bosna i Hercegovina u 2026. godini održava nivo javnog duga na približno 12,3 milijarde KM, entiteti nastavljaju sa značajnim novim zaduženjima: Federacija Bosne i Hercegovine zadužila se na londonskoj berzi za 1,6 milijardi KM uz godišnju kamatnu stopu od 5,25% i rok dospijeća do juna 2031. godine, zatim zaduživanje putem trezorskih zapisa na Sarajevskoj berzi u iznosu od oko 400 miliona KM, te krediti kod komercijalnih banaka u iznosu od 125 miliona KM, dok Republika Srpska u usvojenom budžetu planira novo zaduženje od najmanje 1.690.900.000 KM, te se ovaj iznos mijenja sa izmjenom odluke od 17. juna 2026. godine o dugoročnom zaduženju na iznos od 2.495.500.000 KM. Takvi trendovi ukazuju na rizik da se zaduživanje sve više koristi za saniranje posljedica kratkoročnih fiskalnih i političkih odluka, umjesto za finansiranje investicija koje bi dugoročno podsticale ekonomski rast i razvoj.
Razvojna uloga budžeta ogleda se u tome da javni novac bude usmjeren prema oblastima koje stvaraju dugoročnu vrijednost – obrazovanju, infrastrukturi, digitalizaciji, zelenoj tranziciji, kvalitetnijim javnim uslugama i stvaranju uslova za ekonomski rast. Međutim, da bi budžet u Bosni i Hercegovini u potpunosti ostvario ovu ulogu, potrebno je snažnije povezati budžetsko planiranje sa strateškim ciljevima i mjerljivim rezultatima.
Zbog složenog institucionalnog uređenja, različitih nivoa vlasti i često dugotrajnog procesa političkog usaglašavanja, budžetske odluke nerijetko su više rezultat trenutnih, kratkoročnih, a dominantno političko-predizbornih, prioriteta nego dugoročne razvojne vizije, Trenutne prioritete možemo vidjeti i u izdvajanjima za javne radove u iznosu od 575.092.523 KM i predizborna davanja u iznosu od 45.811.641 KM prema podacima TI u BiH predizbornog monitoringa .
To ne znači da budžet nema razvojni potencijal, već ukazuje na potrebu da se način njegovog planiranja dodatno unaprijedi kako bi sredstva bila usmjerena na projekte koji donose najveću korist društvu.
Zato se pravo pitanje ne odnosi samo na to koliko novca imamo u budžetu, već na to kakve rezultate tim novcem ostvarujemo. Budžet svoju punu razvojnu ulogu ostvaruje tek onda kada građani mogu jasno vidjeti vezu između planiranih izdvajanja i konkretnih poboljšanja u njihovom svakodnevnom životu.
Prema rezultatima istraživanja „Open Budget Survey 2025“, Bosna i Hercegovina ima veoma nizak nivo mogućnosti za direktno učešće javnosti u budžetskom procesu. Posebno je izražen problem u fazi pripreme budžeta, gdje su mogućnosti građana da daju prijedloge i utiču na prioritete ocijenjene sa 0 od 100 bodova, dok su mogućnosti u fazi usvajanja budžeta ocijenjene sa 11 od 100 bodova. Opšta ocjena učešća građana u budžetskom procesu je 7 od 100. Ovo ukazuje da, iako postoje određeni formalni mehanizmi poput javnih konsultacija, e-konsultacija, javnih rasprava i objavljivanja budžetskih dokumenata oni još uvijek ne omogućavaju značajniji uticaj građana na budžetske odluke.
Međutim, transparentnost sama po sebi nije dovoljna. Jednako je važno da budžet bude donesen na vrijeme. Pravovremeno usvajanje budžeta predstavlja jedan od ključnih preduslova za stabilno funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine. Samo budžet usvojen u rokovima predviđenim budžetskim kalendarom omogućava institucijama da planiraju aktivnosti, izvršavaju svoje obaveze i realizuju programe u skladu sa planiranom dinamikom.
Kada budžet kasni, tj. nije usvojen do 31.12. tekuće godine, uvodi se privremeno finansiranje, što ograničava mogućnost pokretanja novih projekata, investicija i razvojnih aktivnosti. Takve okolnosti mogu usporiti realizaciju javnih politika i otežati rad institucija. Zbog toga kvalitet budžetskog procesa ne zavisi samo od dostupnosti informacija javnosti, već i od sposobnosti nadležnih institucija da budžet pripreme, usaglase i usvoje u zakonom propisanim rokovima.
Poseban izazov predstavlja činjenica da je budžet institucija Bosne i Hercegovine i međunarodnih obaveza BiH za 2026. godinu usvojen tek krajem jula 2026. godine, sedam mjeseci kasnije, budžet za 2025. godine je usvojen u novembru iste godine, a 2024. godine usvojen u drugoj polovini jula, što dodatno ukazuje na važnost poštovanja budžetskog kalendara. Praktični uticaj na rad institucija se odražava kroz: zabrane novog zapošljavanja i razvoja, blokada kapitalnih ulaganja, ugrožavanje rada javnih servisa i medija, javni RTV servis BHRT te pojedine institucije kulture ostale su uskraćene za prijeko potrebnu dodatnu finansijsku podršku i stabilne izvore finansiranja tokom proljetnih mjeseci 2026. godine te erozija primanja i statusa zaposlenih.
Takva iskustva trebala bi poslužiti kao podsjetnik da donošenje budžeta za naredne godine mora biti jedan od prioriteta kako bi se izbjeglo privremeno finansiranje i omogućilo nesmetano funkcionisanje institucija od prvog dana fiskalne godine obzirom da je ova godina i izborna godina.
Podizanje svijesti o značaju budžeta prvenstveno bi trebalo da bude zajednička odgovornost izvršne i zakonodavne vlasti, institucija za reviziju, obrazovnih ustanova, medija i organizacija civilnog društva. Dobre prakse mogu se pronaći u zemljama koje su razvile institucionalizovane modele participativnog budžetiranja i javnih konsultacija. Na primjer, Kosovo je uspostavilo zakonski definisan sistem konsultacija koji povezuje lokalne rasprave sa procesom planiranja nacionalnog budžeta, dok se u brojnim evropskim zemljama i gradovima, poput Poljske, gdje se participativno budžetiranje primjenjuje od 2011. godine, dok je od 2018. godine dobilo formalni zakonski status. Građani kroz mehanizam građanskog budžeta predlažu i glasaju o projektima koji se finansiraju iz dijela lokalnog budžeta, čime neposredno učestvuju u određivanju prioriteta javne potrošnje. Ovakav model doprinio je jačanju transparentnosti, odgovornosti lokalnih vlasti i većem angažmanu građana u procesu donošenja budžetskih odluka.
Zbog svega navedenog, budžet se zaista može posmatrati „u svoj svojoj ljepoti“. Njegova ljepota nije u složenim finansijskim izrazima, već u mogućnosti da kroz odgovorno planiranje i raspodjelu sredstava unaprijedi život građana. Što je budžet razumljiviji, dostupniji i donesen na vrijeme, to je veća vjerovatnoća da će građani prepoznati njegov značaj i aktivno učestvovati u izgradnji odgovornijeg, transparentnijeg i uspješnijeg društva.
