Robert Vidović, generalni sekretar Vijeća ministara BiH kažnjen je sa 5.000 KM zbog obavljanja nespojivih funkcija jer je u isto vrijeme bio član Upravnog odbora Agencije za unapređenje stranih investicija u BiH (FIPA). Vidoviću je naloženo da napusti jednu od funkcija, a usljed neefikasnosti u radu Komisije za odlučivanje o sukobu interesa u institucijama na nivou Bosne i Hercegovine kazna mu je izrečena više od godinu dana nakon što ga je TI BiH prijavio u avgustu2025. godine.
Dvije funkcije i višemjesečno neslaganje u Komisiji
TI BiH je u prijavi od 15. avgusta 2025. godine ukazao da obje Vidovićeve pozicije potpadaju pod zakonsku definiciju nosioca javne funkcije i zatražio utvrđivanje sukoba interesa i izricanje odgovarajuće mjere. Član 6. Zakona o sprečavanju sukoba interesa u institucijama na nivou BiH propisuje da nosilac javne funkcije obavlja samo jednu javnu funkciju, osim kada je zakonom i drugim propisom drugačije uređeno.
Ipak, članovi Komisije mjesecima nisu mogli postići saglasnost o tome da li je Vidović u Upravni odbor FIPA-e imenovan po službenoj dužnosti i da li se ovo članstvo smatra dodatnom javnom funkcijom. U aprilu ove godine nije prihvaćen prijedlog nadležne službe da mu se utvrdi sukob interesa, dok se u maju razmatrala i obustava postupka.
Postupak je ipak doveo do izricanja novčane kazne, ali ostaje otvoreno pitanje da li će Vidović postupiti po nalogu i napustiti jednu od nespojivih funkcija.
Primjenu novog zakona od početka prate opstrukcije
Dugotrajno odlučivanje u ovom predmetu odvijalo se u okolnostima brojnih prepreka u primjeni zakona. Komisija je počela raditi u novembru 2024. godine, ali do kraja oktobra 2025. nije izrekla nijednu sankciju, dok su desetine prijava čekale na rješavanje.
Početak rada Komisije obilježili su kašnjenje u usvajanju pravilnika i drugih neophodnih podzakonskih akata, višemjesečno neobezbjeđivanje pečata u Ministarstvu pravde BiH i izostanak zakonom predviđene tehničke podrške APIK-a. TI BiH je još prilikom usvajanja zakona upozoravao da predloženi model rada i nejasan status članova Komisije mogu otvoriti prostor za opstrukcije i neefikasno odlučivanje, što se upravo i desilo dok slučaj u predmetu Vidović ilustruje.
Primjenu zakona, predstavljenog kao važan korak u evropskim integracijama, dodatno su opteretila sporna imenovanja pojedinih članova Komisije i pokušaji ograničavanja prisustva javnosti sjednicama. U vrijeme kada dnevni redovi, materijali i odluke nisu objavljivani, prisustvo sjednicama bilo je jedini preostali oblik neposrednog javnog nadzora nad njenim radom.
