Naslov podsjeća na onaj stari dobri skeč Nadrealista o fabrici za proizvodnju ništa, ali na sreću ili žalost stvarnost odavno prevazilazi svaki vid ma kako maštovite satire.
Odavno je opšte mjesto da je veliki dio javnog sektora u BiH odavno izgubio svaku svrhu i smisao postojanja i da čak preko noći bude ukinuto, pa da ne pretjeramo barem pola javnih institucija niko živ primjetio ne bi. Dakako, osim onih koji tamo „rade“ i primaju platu.
Isto tako je već ispričana beskrajno puno puta priča da je BiH po korupciji među „najboljim“ u Evropi i da je nekakav privid suzbijanja korupcije koji se pokušava stvoriti u stvari urnebesna tragikomedija sa elementima burleske.
E pa šta se onda tu ima još novo dodati i napisati. E pa ima, čak i u ovakvoj situaciji kakva je svima dobro poznata granice se mogu pomjerati, apsurdi činiti još apsurdnijim, šprdati se i rugati puku još više, brže, bolje.
Za takvo pažnje vrijedno dostignuće pobrinula se institucija koja se zove „Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa“. Nedavno je u Narodnoj skupštini RS Obrenka Slijepčević, predsjednica ove komisije od njenog osnivanja 2009. godine predstavila izvještaj o radu komisije.
Za gospođu Sljepčević, široj javnosti jako dobro poznatoj zbog vrlo upečatljivih istupa u javnosti, nesputanih uskim okvirima nadležnosti kojom bi njena institucija trebalo da se bavi, zapravo nije jasno da li je još uvijek predsjednica Komisije ili nije, jer je izabran njen nasljednik, pa odlukom Ustavnog suda RS to osporeno.
Ali to svakako nije tema, jer zašto bi se opterećivali statusom predsjednice Slijepčević kada recimo nije jasno ni ko je predsjednik entieta. Znate već tu priču, da ima jedan koji formalno nije predsjednik ali u stvari jeste, a drugi koji je potpredsjednik ali je ovlašten da bude predsjednik, pa onda treća, koja je v.d. a u stvari institut v.d. predsjednika kao takvog Ustav RS ne poznaje. Ali to je sasvim druga tema vratimo se Komisiji i gospođi Slijepčević.
To što je predsjednica Slijepčević predstavila NS RS pod tačkom Izvještaj o radu Komisije za utvrđivanje sukoba interesa za 2024., zapravo je jedan vrlo neobičan dokument koji je žanrovski teško odrediti, jer sadrži elemente u rasponu od egzistencijalne zapitanosti šta su zapravo nadležnosti same Komisije (poglavlje „Može li komisija uopšte da izriče sankcije?), preko „međusektorske saradnje“ (kojih sektora i o čemu čitalačka publika je ostala uskraćena za taj uvid) i „integracije digitalnih alata u sastanke“ (da li samo puko instaliranje Zoom aplikacije ili AI u sastanke, ostalo je nerazjašnjeno), pa do recimo osnovnih stvari poput vizije i misije u kojim se uopšte ni ne pominje utvrđivanje sukoba interesa.
No manimo se žanrovskih odrednica i daj da vidimo rezultate. Na strani 8. se navodi „Komisija je uspješno riješila 90 % predmeta zahvaljujući intenzivnoj komunikaciji, pravovremenoj analizi i primjeni zakonskih odredbi.“
Odlično!
Da vidimo imali još detaljnihijih pokazatelja? Na strani 18 se navodi da je u 2024. godini „broj rješenih sukoba interesa 75%“ !!! Dakle ne slučajeva, nego „sukoba interesa,“ ovo već vuče na metafiziku i političku filozofiju, ali manimo se sad toga. Idemo vidjeti ima li još pokazatelja. Na istoj strani se dalje kaže da je u 2024. godini Komisija donijela 5 rješenja, 2 zaključka, 23 mišljenja.
Dakle, trideset (30) akata, slovom i brojem.
Hajde da vidimo kako to izgleda sa aspekta učinka. Komisija ima sedam članova, godišnji broj radnih sati je otprilike oko 2000, kada to pomnožimo sa sedam koliko je članova komisije dobijemo 14.000 radnih sati koliko Komisija ima na raspolaganju godišnje.
Dakle, ako prostom računskom operacijom podijelimo broj radnih sati 14.000 sa ukupnim brojem akata – 30 koje je komisija donijela dolazimo do pokazatelja da je izradu jednog akta komisiji trebalo nevjerovatnih 466 radnih sati. Ali da budemo do kraja objektivni komisija je održala i 12 sjednica, pa da uzmemo da su sjednice bile sadržajne i trajale po 5 sati, to je ukupno – 60 sati.
Opet nam ostaje vrlo upečatljiv prosjek od 400 sati za izradu jednog akta komisije.
Ali, da još ne zaboravimo; u zaključku izvještaja se navodi da je ukupno rješeno – ni manje ni više nego – 100% (!!!) predmeta, zahvaljujući efikasnoj komunikaciji sa strankama i primjeni zakona!
Ali, kad smo već kod efikasnosti, moramo uzeti u obzir i revizorske izvještaje. Zadnji javno dostupan revizorski izvještaj za Komisiju je onaj za 2020. godinu kada je komisija dobila mišljenje sa rezervom. Kao osnov za mišljenje sa rezervom Glavna služba za reviziju navodi:
- Republička komisija za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske nije donijela Plan javnih nabavki;
- Primijenjeni koeficijent za obračun plate predsjednika Republičke komisije za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske je veći od koeficijenta utvrđenog Odlukom Administrativne komisije Narodne skupštine Republike Srpske;
- Predsjedniku Republičke komisije za utvrđivanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske vršene su isplate ostalih ličnih primanja (naknade) shodno odlukama koje nisu odobrene od strane Administrativne komisije Narodne Skupštine.
Uh, pa nije valjda vrag da je predsjednica sama bila u sukobu interesa. Dakle, sve u svemu u situaciji kada je gotovo teže pronaći javnog zvaničnika koji nije u sukobu interesa, RS na rad komisije prema zadnjem dostupnom revizorskom izvještaju troši oko 400.000 KM a rezultate ste vidjeli, a svakako vam preporučejemo da se i sami uvjerite i pročitate izvještaj jer zaista vrijedi, posebno za one sa sado-mazohističkim porivima.
E pa šta je rješenje ili kuda dalje? RS bi po svemu jeftinije bilo da nema Komisiju i sačuva 400.000 KM obzirom da su svakako svi oni koji misle biti u sukobu interesa već u sukobu interesa, a i sama Komisija je prema revizorskom izvještaju u sukobu interesa. Tako da bi najveći doprinos Komisije za utvrđivanje sukoba interesa, bio da donese odluku o vlastitom samoukidanju, zbog potpune bespredmenosti vlastitog postojanja.
