Ranko Bošnjak, odbornik u Skupštini grada Trebinje i donedavni direktor preduzeća “Monting-energetika” d.o.o., izbjegao je odgovornost za sukob interesa tako što je napustio direktorsku poziciju nakon što je Komisija za sprečavanje sukoba interesa Republike Srpske pokrenula postupak. Iako je “Monting-energetika” sa gradom Trebinje sklopilo ugovore o nabavkama vrijednosti od preko 1,6 miliona KM koje su realizovane dok je Bošnjak bio i odbornik i direktor pomenutog preduzeća, Komisija je utvrdila da nema odgovornosti, ignorišući ključne činjenice i omogućivši izbjegavanje zakonskih posljedica.

Transparency International u BiH pokrenuo je inicijativu za utvrđivanje sukoba interesa protiv Ranka Bošnjaka, tadašnjeg odbornika u Skupštini grada Trebinje, direktora i vlasnika preduzeća “Monting-energetika” d.o.o. koje je, prema dostupnim podacima, u 2022. godini sklopilo ugovore sa Gradom Trebinjem u ukupnoj vrijednosti većoj od 1,6 miliona KM. Ovakvo poslovanje predstavlja kršenje Zakona o sprečavanju sukoba interesa koji nalaže da firme javnih funkcionera smiju sklopiti ugovore sa javnim organima ukupne vrijednosti od 30 hiljada maraka u jednoj godini, dok se sve preko toga smatra sukobom interesa.

Komisija za sprečavanje sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske je 3. avgusta 2023. godine pokrenula postupak protiv Bošnjaka i tražila od njega izjašnjenje što je on ignorisao, te je Komisija 17. oktobra ponovo pokušala da dobije odgovor da li su navodi o obavljanju nespojivih funkcija tačni. Odgovor je stigao tek 1.10.2023. godine u kom je Bošnjak podnio dokaze da je 27. oktobra, dakle nakon pokretanja postupka došlo do promjene na čelu preduzeća “Monting-energetika” što je Komisija uvažila te utvrdila da ne postoji sukob interesa budući da Bošnjak više nije direktor preduzeća koje je poslovalo sa državom u iznosu većim od zakonskog limita.

Iako je sukob interesa nesumnjivo postojao u trenutku kada su sporne nabavke realizovane, Komisija je odlučila da uvaži činjenicu da Bošnjak više nije na poziciji direktora, ignorisavši pritom da su ugovori sklopljeni dok je on istovremeno bio odbornik i direktor preduzeća koje je, i pored promjene odgovornog lica i dalje ostalo u njegovom vlasništvu. Na ovaj način je Komisija dala prostor da se formalnim izmjenama ostavi prostor da izabrani zvaničnik izbjegne sankcije za obavljanje nesumnjivo nespojivih funkcija.

Dodatni problem u ovom slučaju predstavlja činjenica da je Bošnjak dobio i urgenciju, što sugeriše da on nije na vrijeme odgovorio na poziv za izjašnjavanje, što ukazuje na blagonaklon odnos Komisije koja je, umjesto da odmah utvrdi odgovornost na osnovu postojećih dokaza, tolerisala odugovlačenje i omogućila dodatno vrijeme potrebno za promjene na čelu preduzeća.

Uz sve to, čak i da je Komisija utvrdila postojanje sukoba interesa i izrekla sankcije, zakonom predviđene kazne od 500 do 1500 konvertibilnih maraka ne predstavljaju ništa više od simboličkih sankcija u poređenju sa 1,6 miliona KM koliko je firma u vlasništvu javnog funkcionera poslovala sa organom u kom on ima pravo odlučivanja.

Ovaj slučaj pokazuje kako se sukob interesa u Republici Srpskoj tretira kao formalnost te da se zakoni primjenjuju selektivno, u zavisnosti od političkih i drugih interesa dok se suštinsko suzbijanje sukoba interesa i odgovornost izbjegavaju, bilo zbog neadekvatnih zakona ili institucija koje ih ne sprovode.

Podsjećamo da je upravo borba protiv sukoba interesa jedan od 14 ključnih prioriteta koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti za dobijanje kandidatskog statusa za pregovore o članstvu u Evropskoj uniji dok ovakvi primjeri ne samo da narušavaju povjerenje građana u institucije, već i ozbiljno ugrožavaju napredak zemlje ka evropskim integracijama.