Za nas koji smo u  svijetu finansija i računovodstva – svijetu koji je mnogima stran – postoji jedan važan koncept, a koji nije nužno u široj javnosti bio pretjerano zapažen. Radi se o postupku vrednovanja imovine prema inflaciji, poznatom i kao revalorizacija, što je sa aspekta javnog interesa posebno važno u oblasti javnih finansija. Promjena regulative u ovoj oblasti Uredbe o računovodstvu budžeta FBiH[1] kao i činjenica da su preporuke javne revizije u prethodnom periodu vezano za ovaj segment u kontinuitetu i dosta često ostajale nerealizovane, prilika je za otvaranje stručne ali i šire društvene debate na ovu temu. 

Zamislite da imate zemljište koje ste kupili 2004. godine za 100.000,00 KM, a do 2022. godine zbog krize, rasta cijena, inflacije, isto to zemljište uvećava vrijednost za iznos kumulativnog rasta stope inflacije npr. za 55%, tj. sada je njena vrijednost 155.000,00. Ako ste vlasnik preduzeća, vrijednost stalne imovine sa kojom raspolažete je promjenjiva, a u svjetu finansija i računovodstva jako je važno da vrijednost vaših stalnih sredstava u knjigama odražava njenu stvarnu vrijednost koja je preduslov za sastavljanje i fer prezentovanje finansijskih izvještaja.

Izmjenom Uredbe o računovodstvu budžeta FBiH[2] koja je stupila na snagu 31.8.2023. godine, mijenjaju se pravila vezana za vrednovanje stalnih sredstava – u potpunosti se briše vrednovanje stalnih sredstava putem REVALORIZACIJE, a sada se kao metod vrednovanja uvodi PROCJENA.

Do 2022. godine, pravilo je bilo jasno: ako cijene rastu za više od 10% u jednoj godini ili kumulativno za više godina, firme su morale vršiti usklađivanje vrijednosti njihovih materijalnih sredstava u knjigama. To znači da ako ste kupili mašinu za 100.000 KM, a cijene su porasle za više od 10%, morate reći da ta mašina sada vrijedi više, čak i ako se nije fizički promijenila.

Zašto je ovo bitno? Zato što inflacija mijenja vrijednost novca. Ako ne prilagodite vrijednost imovine, vaši finansijski izvještaji neće pružiti pravu sliku o tome koliko su vaša sredstva zaista vrijedna. To može dovesti do problema u donošenju odluka, planiranju budućnosti i čak može uticati na povjerenje investitora. Ovo se posebno odnosi na javne finansije, gdje se vrijednost iskazane imovine tiče onoga čime raspolažemo i u čijem sticanju smo imali pojedinačni kao i kolektivni doprinos.

Međutim, čak i s ovim pravilima na mjestu, mnoge organizacije u javnom sektoru nisu pratile ove preporuke. U ovom tekstu ćemo istražiti zašto je to bio slučaj i koje su posljedice takvog izbora.

Revalorizacija, vrednovanja stalnih sredstava je postupak kojim se mijenja knjigovodstvena vrijednost imovine kako bi se bolje odrazila njena tržišna vrijednost ili fer vrijednost. Ovaj proces može značajno uticati na finansijski rezultat poslovanja preduzeća preko promjene amortizacije, povećanje vrijednosti imovine,  poreza te uticati na  bilanse.

Kao što je navedeno ovo je preporuka revizije koju nisu poštovali budžetski korisnici do 2022. godine, a i dalje postoji obaveza po osnovu iste da se izvrši usklađivanje vrednovanje stalnih sredstava putem revalorizacije. Prvi korak kod vrednovanja stalne imovine  je da se utvrdi kumulativna stopa inflacije tj. iznos rasta cijena proizvođača industrijskih proizvoda, koje objavljuje Federalni zavod za statistiku. Drugi korak je obračun efekata revalorizacije tj. efekta  povećanja vrijednosti stalne imovine na klasi 0 i povećanja trajnih izvora sredstava na klasi 5 bilansa uspjeha, a ako imate ispravku vrijednosti,  kao što je slučaj sa građevinskim objektima, tada se povećava ispravka vrijednosti tako da samo za neto knjigovodstvenu vrijednost postoji efekat revalorizacije.

Zašto je to bitno da se poštuju sve preporuke, a i ova? Poštovanje preporuka revizije ključno je za organizaciju iz više razloga. Implementacija tih preporuka doprinosi transparentnosti, povećava efikasnost poslovanja, osigurava usklađenost sa zakonima i standardima, minimizira rizike, unaprjeđuje interne kontrole, čuva reputaciju i omogućava efikasnije korišćenje resursa. Kroz ozbiljan pristup revizorskim preporukama, organizacija gradi odgovorno poslovno okruženje, čime postiže dugoročnu stabilnost i uspjeh.

Od sada stara pravila više ne važe ali preporuke revizije i obaveza ostaje i budžetski korisnici sve do 2022. godine trebaju vrednovati stalna sredstva primjenom metode revalorizacije, a od 2023. godine Federalno Ministarstvo finansija bi trebalo da zauzme jasan stav o početku primjene Uredbe te vrednovanje uraditi procjenom stalnih sredstava.

Donošenjem nove Uredbe otvaraju se brojna pitanja u vezi sa vrednovanjem stalnih sredstava. Da li sada treba angažovati nekoga da se uradi procjena, koliko često će se morati raditi procjena, da li će to zahtijevati dodatne troškove, te da li se moraju raditi rebalansi budžeta da bi se obezbijedila dodatna sredstva za ove potrebe?

Odgovor na sva ova pitanja je DA! Treba angažovati procjenitelja, često – ako to zahtijevaju turbulentna vremena kao što su trenutne situacije poput ratova, vremenskih neprilika, nestabilnosti tržišta itd, jer su tada svi indikatori crveni, pa je potreba za učestalijom procjenom neophodna. Što se tiče sredstava koja su potrebna za procjenu, u zavisnosti od toga šta se procjenjuje te  nabavne vrijednosti stalne imovine koja se procjenjuje, procjene mogu koštati od 10 hiljada do 100 hiljada konvertibilnih maraka javnog novca.

Neusklađenost mnogih budžetskih korisnika s prethodnim pravilima revalorizacije do 2022. godine, ukazuje na nedostatak dosljednosti u primjeni računovodstvenih pravila u javnom sektoru.  Kako bi se osigurala dosljedna primjena novih propisa, budžetski korisnici trebaju uskladiti svoje prakse s novom Uredbom. Nedosljednost u primjeni pravila može rezultirati nepreciznim finansijskim izvještajima i nepovjerenjem investitora i zainteresovane javnosti, te ostalih aktera u poslovnim odnosima.

Obzirom da neusklađenost može proisteći iz nedostatka razumijevanja novih propisa, važno je provesti edukacije i obuke za zaposlene koji rade na vrednovanju stalnih sredstava, kako bi bili svjesni promjena i pravilno primjenjivali nove metodologije. Uvođenje sistema praćenja i kontrole će pomoći budžetskim korisnicima da osiguraju dosljednost u primjeni novih pravila a sistematski nadzor procesa vrednovanja može spriječiti propuste i poboljšati ukupan kvalitet finansijskih izvještaja.

Transparentnost u vezi s promjenama u metodologiji vrednovanja će doprinijeti izgradnji povjerenja i razumijevanju samih promjena. Budžetski korisnici bi trebalo da razmotre strateško planiranje finansijskih sredstava kako bi anticipirali potrebe za dodatnim sredstvima. Ovo uključuje razmatranje čestih procjena kako bi se predvidjeli potencijalni uticaji turbulentnih vremena na vrijednost stalnih sredstava. Angažovanje procjenitelja će doprinijeti preciznosti procjena međutim, važno je osigurati transparentnost i kontrolu troškova angažovanja procjenitelja. Budžetski korisnici bi trebalo da budu spremni na brzo prilagođavanje novim promjenama u zakonodavstvu i pravilima kako bi izbjegli nepotrebne nesuglasice i kašnjenja u vrednovanju stalnih sredstava.

U suštini: dosljednost, obuka, kontrola i transparentnost ključni su faktori za uspješnu primjenu novih pravila o vrednovanju stalnih sredstava. U suprotnom, ako budžetski korisnici ne budu dosljedno primjenjivali nova pravila vezana za Uredbu o vrednovanju stalnih sredstava, moguće su ozbiljne posljedice, uključujući netačne finansijske izvještaje, gubitak povjerenja investitora i zainteresovane javnosti, rizika od neusklađenosti s propisima te smanjenje transparentnosti i efikasnosti poslovanja.

[1] (“Sl. novine FBiH”, br. 34/2014 i 66/2023)

[2] (“Sl. novine FBiH”, br. 34/2014 i 66/2023)