Te 2025 obilježili smo tridesetu godišnjicu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma – malo li je. Što bi Bajaga rekao – „jesmo li sretniji, jesmo li pametniji“, kao i uvijek u oku je posmatrača…
Te 2025 uostalom kao i prethodnih 30 godina, nismo se slagali oko toga da li je važnije samo slovo ili i duh Dejtona, da li je isti ludačka košulja ili skrojen po mjeri, da li je samo zaustavio rat ili i donio i mir, da li je Dejton tek početak ili maksimum..
Te 2025 ipak smo i rekorde obarali.. Naši gradovi na rang listi najzagađenijih u samom su vrhu uz bok sa Lahoreom i Gaziabadom. Po korupciji smo drugi u Evropi. Naš organizovani kriminal je evropski brand sa stalnom ekspanzijom. Po odljevu „mozaka“ u globalnoj konkurenciji u samom smo vrhu…
Te 2025 nismo se puno uzbuđivali, a još manje uznemiravali što policija podvodi maloljetnice, što penzioneri živi gore u staračkim domovima, što koncesionari i investitori truju ljude teškim metalima, što se regulacioni planovi crtaju u četiri najviše šest očiju uz zalijevanje viskijem, što na Kliničkom centru nema osnovnih sredstava za liječenje čak ni onkoloških bolesnika, ali ima kokaina…
Te 2025 može se reći da smo imali i sreće. Sreća je u tome da državne policijske agencije nisu mogle ili smjele svejedno, da postupe po zakonu i po nalogu Suda BiH i privedu lice od ranije poznato organima gonjenja inicijala M.D. kojeg su čuvale do zuba naoružane elitne entitetske snage. Jer da su pokušali, ko zna…
Te 2025 imali smo itekako sreće jer smo umalo sletjeli s evropskog puta. Debelo u sudijskoj nadoknadi usvojili smo Reformsku agendu, natežući se oko usvajanja iste dvije godine gubeći pri tom stotine miliona, te nam je za implementaciju ostalo haman još toliko ako ne i manje vremena. Ali budimo realni da li i ko očekuje da se ista implementira…
Te 2025 otkrili smo zanimljive sklonosti naših istaknutih društveno-političkih pregalaca. Tako recimo neobičnu sklonost i svojevrsnu svestranost dobrodušnog čovjeka iz puka Nermina Neke Nikšića poznatog i kao premijer F BiH ka neobičnoj vještini tzv. „spengavanja.“ On čovjek šta mu teško i pored svog posla, stizao se baviti spengavanjem dopisujući se širokog srca kakav i jest se sa ovim i onim sugerišući koga zaposliti, imenovati, pogurati, hapsiti itd. Za direktora OSA saznali smo tako da mu pored svog posla koga sigurno ima puno, nije mrsko ni razvesti koga gdje treba, ne gledajući ko je ko, pa čak i one ili baš posebno one koji su zbog najtežih zločina na potjernici…
Te 2025 stanovnici RS čak i oni najmanje skloni bajkama, shvatili su da žive u svojevrsnom Ozu. Slično kao i čarobnjak iz Oza i čarobnjak iz RS je različitim trikovima opčinjavao podanike svojom svemoći – doneseći zakone pa ih onda ukidajući, postavljajući predsjednike RS pa ih onda smjenjujući, uzdizavši koalicione partnere pa ih onda rasturajući, prisvojivši budžet entiteta kao vlastiti, ne štedeći iz njega harač plaćati da bi bio skinut s crne liste. Ostalo je jedino da se vidi da li će čarobnjak iz RS biti iste sudbine kao i onaj iz Oza. Kao što znamo onaj iz Oza je na kraju bio raskrinkani prevarant koji se na kraju vratio balonom u svoju Omahu, vjerovatno starom poslu cirkuskog artiste. Da li će i za ovog iz RS, objektivna javnost na kraju priče zaključiti da je opsjenar i da li će, u njegovom slučaju ipak avionom a ne balonom otići u neku od svojih omiljenih destinacija i vratiti se starom poslu sitnog špekulanta saznaćemo ubrzo ili će čarobnjak iz RS biti nasljedna kategorija…
Te 2025 ostalo nam je nerazjašnjeno da li postoji pravosuđe u zemlji i zašto ne. Nije to naravno nasikiralo ni glavnog tužioca, ni zamjenika mu, koji su svesrdno razmjenjivali krivične prijave jedan protiv drugog. Onaj ko se prevario pa pročitao izvještaj EK, ostalo mu je nejasno da li je pravosuđe dio organizovanog kriminala ili je organizovani kriminal integrisan u pravosuđe. Saznali smo takođe da rušenje ustavnog poretka čak ni ako se odvija u TV prenosu uživo ne mora nužno značiti da je u pitanju krivično djelo, a da recimo nepoštovanje odluka izvjesnog njemačkog državljanina C.S to itekako jest…
Te 2025 bili smo galantni, jako, nije se ni na čemu štedilo, ispoštovalo se tako svakog, bez obzira ko je i šta je, ceh nismo računali, ali se mjeri milijardama. Od notornog Serdarova, preko opskurnog i nepostojećeg Vijadukta, uvećavala se cijena radova na izgradnji autocesta i za pola milijarde, još uz to svijetla obraza skršili smo preko dvije milijarde izbjegavajući procedure javnih nabavki– onako bez nekog pretjeranog opterećenja pravilima konkurentnosti…
Te 2025 potvrdilo se da je akademik Dragan Dr Čović ostao dosljedan sebi i svojoj borbi za jednakopravnost i legitimno predstavljanje, a ta borba dakako ne isključuje protežiranje vlastitih a ni familijarnih interesa i širokopojasne opstrukcije, svega i svuda – jasno uz osmijeh, zaklinjanje u evropska vrijednosti i vječiti optimizam…
Te 2025 i najzagriženije pristalice Trojke više nisu mogli odbijati da prihvate očigledno, da je razliku između SDA i Trojke nemoguće utvrditi čak ni pod mikroskopom u laboratorijskim uslovima..
Te 2025 otklonili smo svaku sumnju da li se na izbore treba izlaziti ako su dobro „organizovani“ – ne treba. U našem slučaj umjesto Bajaginog ruskog i Harkova, Gomelja i Lenjingrada bio je bugarski voz za Doboj, Zvornik, Bratunac..
Te 2025 – Helem Nejse, bilo je za svakog ponešto, ko se htio ibretiti imao je zašto, ko je htio biti bijesan itekako je imao razloga, a ni oni depresivni nisu ostajali bez argumentacije..
Te 2025 na samom kraju godine ostalo nam je samo da poželimo sretnu novu 2026 uz tradicionalne bosanske a i hercegovčke zdravice: Samo nek ne puca i znaš li đe ćeš!
