Za ilustraciju koliko je politika EU prema Balkanu potpuno dezorijentisana i bez strateške vizije, te da kao takva jako malo utiče na surovu realnost brdovitog Balkana moglo bi se naći dosta primjera. U samoj BiH pregršt je njih. Ovakve teze nikako ne treba shvatiti kao izraz autorovog euroskepticizma, već ponajprije kao izraz frustracije eurofanatika.
Ne treba dalje ići od sada aktuelnog usvajanja Reformske agende Plana rasta. Na stranu sad kriticizam da su u agendi, barem dijelu koji se tiče temeljnih politika, prepakovane reforme koje BiH već decenijama ne uspijeva da riješi upravo pod patronatom EU uslovljavanja, kao što su pitanja mehanizma koordinacije, Zakona o sudu itd. To je ipak jedne druga bolna tema, a ovdje ćemo se ipak vratiti tome da ja BiH jedina zemlja koja nije uspjela usvojiti Reformsku agendu od svih zemalja na zapadnom Balkanu.
Zbog kašnjenja sa usvajanjem agende, BiH je već izgubila preko sto miliona eura, od alociranih nešto više od milijarde, i po svemu sudeći će izgubiti još toliko krajem septembra kada je ostavljen novi rok.
Istovremeno sa procesom usaglašavanja agende BiH je uspjela isplatiti 111 miliona KM opskurnoj firmi Viadukt, koje nema zaposlenih i čiji su računi u blokadi po osnovu arbitražne odluke. Takođe, BiH odnosno RS, je isplatila još opskurnijem liku, Rašidu Serdarovu 240 miliona KM za otkup koncesije za eksploataciju uglja na ležištu Ugljevik-Istok 2, kao i koncesije za izgradnju i korištenje dva termo-energetska bloka u Ugljeviku. Dakle, koncesije koju mu je upravo Vlada RS dala.
Dalje, kupovina “kumove zgrade” za 100 miliona KM, za sjedište UIO u završnoj je fazi i pored svih informacija o očiglednom namještanju tendera, i pored svih dokaza o kriminalu epskih razmjera pri izgradnji zgrade i u konačnici i pored zaključka parlamenta BiH da se obustavi postupak.
I tu nije kraj. Izvještaj revizije Autocesta FBiH otkriva da su ugovori za izgradnju i nadzor dionica autoputa addendumima više puta mijenjani u dijelu povećanja vrijednosti investicija i prolongiranja rokova izgradnje, što je za posljedicu imalo da je samo na četiri dionice ukupno povećanje iznosilo 255.530.360 EUR.
Ili ko se još sjeća famoznog Prointera koji je dobio javnih ugovora u vrijednosti većoj od 300 miliona KM.
Tako da šta može uvažena Marta Kos prilikom nedavne trodnevne posjete reći političkim liderima, barem onim koji su našli vremena da se sretnu s njom. Uskratiće Vam EU još 100 miliona KM? Nećete otvoriti pregovore? Jedini odgovor koji bi mogla očekivati na to je sada već kultna doskočica Bakira I., “ja i”?
I za šta će onda nama tačno Plan rasta odnosno Reformska agenda, kad sve što raste, već raste… i treba da raste, a raste li raste jedino imovina vladajuće ekipice.
Oni skloni ironiji i crnom humoru bi rekli pa ne radite vi valjda reforme samo zbog para. Jeste, ali hajde da se prvo dogovorimo ko smo mi.
Jedna od rijetkih svijetlih tačaka posjete komesarke Kos je najava da će za medije i civilno društvo biti odobreno 7 miliona eura u naredne dvije godine. To je nesporno važno ali je tek krpljenje dijela, ne rupa već kratera, nastalih gašenjem USAID, i omogućiće tek životarenje i medijima i civilnom društvu barem kako bi revnosno upoznavali građane, da sve što raste i treba da raste…
P.S. Soundtrack ovog bloga, pjesma “Sve što raste htelo bi da raste” koji sebi trebate pustiti uz čitanje, Duško Radović je napisao za manifestaciju “Radost Evrope”.
