Ove sedmice je Afrikom I svijetom odjeknula moćna vijest: Isabeli dos Santos, kćeri bivšeg angolskog despota koji je donedavno vladao pune četiri decenije, potvrđena je presuda na vrhovnom sudu.

Tom odlukom konfiskuje joj se sva imovina kako u zemlji, tako i inostranstvu. Nekad i službeno najmoćnija žena Afrike, koja je svoju moć širila sve do Evropske Unije, tj. Portugala, noćivala po najelitnijim hotelima, privatnim avionom obilazila svoje nekretnine po nekoliko zemalja, od obijesti nije znala kud bi s novcem. A njega je imala: ne tako davno procijenjena je na 3,5 milijardi američkih dolara (po Forbesu). Počeci su bili uz pomoć oca, koji ju je postavio za šeficu nacionalne naftne kompanije, nakon čega je privatizovala i telekom, a onda je krenula da carstvo širi po ostalim zemljama portugalskog govornog područja.

Pri tom se koristila shemama pranja novca koje uključuju brojne fiktivne firme po poreskim oazama i slične načine zatiranja tragova novcu. Uz to je i vrlo šarmantna, inteligentna, obrazovana u Londonu, govori više svjetskih jezika. Izgledalo je da joj niti nebo neće biti granica. Pravosudni sistem jedne Angole, koja je gotovo nefunkcionalna država, a koji je još bio pod paskom struktura odanih joj ocu, teško da je mogao stati na kraj jednoj Isabel. 

Od moderne kraljice Afrike, žene za kojom su uzdisali moćni tirani, danas je svedena na progonjenu, obespravljenu i uskoro zatvorenu kriminalku, koja neće dugo moći da izbjegava međunarodne naloge za hapšenje. Nije vrhovni sud postavljao puno pitanja oko porijekla imovine, nego je odmah naložio konfiskaciju oko milijarde dolara vrijednosti akcija i nekretnina u tri strane države, plus sve što ima u domicilnoj Angoli. Bilo je tu skeptika, posebno po afričkim totalitarizmima, gdje su Isabel i oca joj Eduarda posmatrali kao ideale, i koji su sebe i svojih porodica radi vjerovali da taj dan nikada neće doći.

Ali došao je. Iz srca Podsaharske Afrike kao grom iz vedra neba odjeknula je pravosnažna presuda, kraj pravne bitke i početak ostvarivanja pravde za narod od kojih su otete milijarde dolara, koji upravo zbog takve četrdesetogodišnje vlasti još grca u siromaštvu i podjelama. 

Al daleko je Angola. 

Otvaram zatim ove neke huškačke, plaćeničke portale iz RS. Kažu dušmani da se Predsjednik Dodik procjenjuje na 3,5 milijardi KM. Dobro, nije KM isto što i dolar. A nisu ni Bakinci – London. Niti lijevčanski spada u svjetske jezike. Dobro, šarm je neosporno tu. Leti se praktično privatnim avionom. Imovina je u više zemalja. Privatizacijom rafinerije oprala se prva milijarda. I drugi totalitaristi bacaju zavidan pogled ka našem Baji.

Tu je i iduća generacija porodičnih lidera koji mogu iznijeti i javni i privatni sektor na svojim plećima kad Bajina onemoćaju, u dalekoj budućnosti. Da je Isabel bar jednom imala čast doći na čuveno jezero, vjerujem da bi ostavila svu raskoš Londona, Dubaia i Lisabona i u Aleksandrovcu prepoznala tu bajkovitu idilu. Ali stigla bi ju pravda angolska, čak i pod Bajinim zaštitnim plaštem. Možda bi joj se Baja i narugao.  

Rekao bi joj: iz koje ti zabiti dolaziš kad te vrhovni sud ovako odrađuje? Čuj otima imovinu! Imali ste četrdeset godina na vlasti i to je najbolje što ste uradili? Pa ja sam malo preko dvadeset i ne mogu mi NIŠTA. Jesi pripremila djecu da zasjednu na nacionalni oltar? Živjeće u bijedi – nisi im ni koru hljeba ostavila. Pogledaj moju đecu: nisu se drogirali da bi sad propali.

Eto, sad vidiš šta se dešava kad ne pokriješ sve institucije, do vrhovnog suda. Ako ne rade svi za tebe. Svi. Ko jedan. Nema tu sigurnosti. Mijenjaj ih bona ko cipele; nemoj da koji nije tvoj. Sitna je to investicija. Eeee, kad se ne misli na vrijeme. 

Razmišlja danas negdje Isabel. Skriva se od potjernice, ova kugla joj sve manja i tješnja… Gdje li su pogriješili. Čita tekstove o nesuđenom mentoru i o tome kako je upropaštena najveća rafinerija na Balkanu, oteta milijarda KM samo na tom poslu, kako ne postoji konkurs javnog sektora koji ne ostaje unutar porodice kako tad, tako danas… i konta… 3,5 milijarde KM još zvuči i malo. Sirotinju se zadužuje kao najgore roblje, a bogatstvo se presipa lopatom na provjerene lokacije. Da vidimo taj sud koji će i riječ reći ili bilo šta istražiti.

E to je biznis.  

Daleko je Angola. Nema brige u BiH. Zemlja kandidat za EU. Med i mlijeko. Svima dobro. Nedajbože Afrike, puj, daleko bilo!